Profesor Branimir Blajić na Bernaysu predaje Leadership, Strateški menadžment i Destinacijski lanci vrijednosti. Osim toga, vodi vlastitu tvrtku Queo d.o.o. specijaliziranu za implementaciju sustava ljudskih potencijala u hotelijerstvu. Uz sve to, aktivno predaje na fakultetima, poslovnim školama te mnogim in house treninzima.
Kako biste se opisali bez da koristite riječ profesor?
Ako nisam profesor, onda bi se opisao kao poduzetnik i otac. Ja sam nekako kombinacija toga. Imamo poprilično opširnu užu obitelj, ženu, troje djece i psa. To je taj prvi dio mene kao osobe. Drugi dio je taj poduzetnički, gdje sam vlasnik kompanije. Akademski dio je treći, kao nešto što upotpunjava sliku za mene.
Kojim se hobijima bavite?
Moj glavni hobi je joga. Kad kažem hobi, mislim u okviru svakodnevnog bavljenja time. To je također područje na kojem pišem doktorat. S vremenom sam dosta duboko ušao u temu joge. Završio sam specijalizacije i položio za certifikat za učitelja joge. Osim toga, moji drugi hobiji su razni sportovi, ali najviše sam se u životu bavio triatlonskim sportovima. Jedna zanimljivost je da sam završio Ironmen triatlon kao jedno od najtežih natjecanja na svijetu.
Kako ste od treniranja triatlona došli do joge?
Ja smatram triatlon vrlo transformirajućim sportom, odnosno da čovjek nije isti kad krene i kad završi utrku. Da je bolji. No, naravno kako su godine prolazile sve je bilo teže trenirati nekih 12-13 sati tjedno i ići na utrke. Zato sam krenuo tražiti nešto što je isto transformirajuće, a da nije toliko fizički naporno. Uvijek sam nekako bio zainteresiran za ideju joge, tako da sam se prvo odlučio krenuti čitati i educirati se o tome. Vidjeti hoće li mi odgovarati kao novi sport.. Tada se dogodila i ljubav prema toj ideji. Od tada sam prikupio, koliko mi se čini i tisuću knjiga o jogi. U želji za transformacijom, koja nije isključivo fizička, dogodila se želja za proučavanjem nečega što ima tradiciju od 5-6 tisuća godina, nečega što je ostavilo je trag. Eto, tako se to dogodilo.
Onda biste rekli da je joga neki hobi koji vas najviše ispunjava?
Da, apsolutno. Joga mi je trenutačno hobi broj jedan, to moram priznati. To je zato što ima sve aspekte koji mene interesiraju. Kako ove fizičke tako i duhovne i intelektualne. Nekako je zaokružena cjelina koja meni predstavlja izazov za istraživanje i proučavanje. Kažem, i doktorat pišem na tu temu pa mi je onda to sve onda nekako blisko.
Mislite li da je bitno imati taj dio slobodnog vremena u kojem imate hobije koji nisu povezani uz posao?
To je ključno. Idealno bi bilo imati posao koji je vezan uz hobi. Da mogu živjeti od joge. Ili od nečega što je usko povezano uz to. To bi bilo još bolje, ali možda je utopijski u ovom trenutku. S druge strane kao ispušni ventil, kao nešto što služi kao odmak od posla, sigurno da. Inače bi čovjek teško mogao naći nekakav balans između privatnog i poslovnog života. Ja bih rekao gotovo pa nemoguće, bez načina da svoje slobodno vrijeme ispunimo nečim, a hobiji su najbolji za to.
Tekst: Korina Terek
Comments