I za sam kraj ove dobre priče, koja će čini se nastaviti živjeti na medijskim stazama, kao gosta iznenađenja u našem projektu BEConnected predstavljamo Marija Petrovića. Mario je poduzetnik te komunikacijski i marketinški stručnjak s više od 30 godina poslovnog iskustva. Suosnivač je jedne od najvećih hrvatskih agencija za odnose s javnošću – Millenium promocije, a osim toga i aktualni predsjednik Nadzornog odbora HUOJ-a. Na kraju, on je čovjek bez kojeg Bernays danas ne bi ni postojao.
Od ideje do realizacije i svakog detalja, uz puno rada i ustrajnosti, Mario je uz svoje suradnike ostvario cilj – veleučilište koje priprema za posao na poseban i drukčiji način. Jer nakon završetka studija, to su stručnjaci koji se snalaze u svakoj radnoj situaciji, a koji kroz život nose dio Bernaysa. Upravo je Mario Petrović to i želio kada je krenuo u ostvarenje svoje ideje i osnivanja sada već Veleučilišta Edward Bernays. Tko je Mario privatno, čime se bavi kada nije posvećen poslu, koji su mu ispušni ventili te što misli o uspjesima i podršci okoline, otkrijte u nastavku intervjua.
Kada se rodila ideja za pokretanjem ovog studija i koji je zapravo bio ključni moment?
Raditi s ljudima nije lako, a pronaći prave ljude za određeni posao je najveći izazov svakog onog tko upravlja nekim sustavom ili se bavi poduzetništvom. Vođen tom idejom, kako pronaći i educirati prave ljude za posao, predložio sam svojim poslovnim partnerima još sredinom dvije tisućitih da bi potencijalno osnivanje studija možda bilo dobro rješenje.
Naime, kada bi netko došao kod nas na praksu u Millenium promociju, trošili smo poprilično vremena da bi osobu koja je već završila studij naučili nekim osnovama zanata odnosa s javnošću. To nam je jasno ukazivalo da tadašnji visokoobrazovni programi nisu pružali dovoljno praktičnih vještina kako bi se studenti mogli odmah uključiti na tržište rada i kako bi bili prepoznati od poslodavaca. Od te početne ideje do realizacije prošlo je dosta puno vremena, ali uz kvalitetan tim ljudi na kraju smo krenuli u tu avanturu osnivanja visoke škole koju smo nazvali, a kako drugačije, nego po ocu PR-a - Edwardu Bernaysu.
Kako ste se nosili s preprekama i što bi poručili naši studentima ako se ikada nađu u sličnim vodama?
Svako poduzimanje nekih poslovnih koraka u životu nas najčešće vodi u smjeru poduzetništva. Biti poduzetnik znači biti afirmativan i pozitivan prema svemu sto je novo i nepoznato. Pa čak i ako imamo malo straha moramo se naučiti da je to normalno i da to ne znači da nećemo učiniti slijedeći korak. Ne rađamo se kao poduzetnici, već to postajemo ako dovoljno rano počnemo učiti i spremati se za taj smjer u životu. Današnji mladi su u velikoj prednosti jer su okruženi biznisom od kada se rode. Nekada to nije bilo tako.
Ipak mislim da bi se današnji klinci trebali s osnovama poduzetništva susretati već u starijoj vrtićkoj dobi i od prvog razreda osnovne škole. To bi bilo izvrsno i za naše društvo i za nove generacije koje bi od malih nogu učile da je poduzetništvo zanimljivo i da tako se na taj način mogu doista i ostvariti u životu.
Moja poruka današnjim studentima bila bi: Nemojte se bojati! Budite hrabri i zakoračite u nepoznato. To je tajna svih uspješnih ljudi koji se bave poduzetništvom.
Što je po vama najvažnije ponijeti u život nakon studija i jeste li to na Bernaysu ostvarili?
Studij treba biti nadogradnja naših života i vrijeme koje ćemo iskoristiti da sebe naučimo određenim vještinama koje ćemo kroz život poslije samo nadograđivati. Nekada se smatralo da završetkom studija završava i naše obrazovanje. Danas je studij samo odskočna daska za cjeloživotno obrazovanje. Zato je bitno odabrati ono što volimo jer ćemo tako odabrati i život koji doista želimo živjeti i uživati u njemu.
Osim toga danas je studiranje i networking. Mjesto gdje se stvaraju i prve poduzetničke priče i dogovaraju prva poslovna partnerstva. Mi na Bernaysu pokušavamo studentima omogućiti što više praktične nastave, a oni koji to žele i mogu imaju mogućnost raditi i studirati tijekom cijelog studija. Na taj način imaju priliku isprobati žele li raditi u korporacijama, agencijama, medijima, institucijama… Žele li se baviti komunikacijom u kulturi ili sportu itd.
U deset godina Bernaysa i mi smo svi puno toga naučili, prije svega jedni o drugima, ali i o tome kako doskočiti preprekama u sustavu obrazovanja. Sve to iskustvo čini nas spremnim da još snažnije iskoračimo u moderno obrazovanje te u sljedećih 10 godina i postanemo predvodnici brzih i toliko potrebnih promjena u sustavu hrvatskog obrazovanja.
Kolika je u svemu što radite važna podrška obitelji, prijatelja. Može li se bez toga?
Nedavno sam napisao jedan post na društvenim mrežama, a koji sam započeo rečenicom kako nam “nagrade koje dobivamo u životu pomažu da shvatimo kako ništa na svijetu ne možemo učiniti sami”. Time sam hto kazati kako mi kao društvena bića i ljudi živimo i rađamo se te djelujemo u svijetu u kojem ovisimo jedni o drugima. I to treba poštovati i shvatiti. Jer to je zalog svakog onoga tko je doista uspješan i sretan u životu.
Nitko od nas nije otok, da parafraziram poznatu rečenicu, kao što nitko od nas ne može sam uspjeti. Jer uspjeh nije puko nabrajanje nagrada i postignuća već dijeljenje i rast s ljudima koji nas okružuju. Istinski uspješan čovjek je onaj koji uspije ljude oko sebe učiniti još uspješnijima i zadovoljnijima, a da pritom ne izgubi sebe iz vida te svoje zadovoljstvo i sreću.
Obitelj je u svemu tome nukleus. Početna i završna premisa. Od obitelji sve kreće i u obitelji sve završava. Bez obitelji u širem smislu nismo cjelovite osobe i zato trebamo uvijek dobar balans između posla i privatnih trenutaka provedenih s nama najdražim osobama.
Vjerujemo da je uz ovakva poslovna opterećenja potreban dobar ispušni ventil. Kako volite provoditi vrijeme i uz što najbolje vraćate dobru energiju?
Svako od nas, koji se dugo godina bavi intenzivno biznisom i poduzetništvom, treba ispušni ventil. Ako nemamo trenutke izdvojene samo za sebe lako će nam se dogoditi da završimo u burnoutu. Često smo kao ljudi skloni povjerovati da sve možemo sada i odmah. Takve krive procjene znaju nas koštati teških psihofizičkih poremećaja koji se počinju na početku ogledati u lošem spavanju pa polako prelaze na simptome koji ukazuju na razne početne stadije bolesti. Zato je za svakog poduzetnika važno da bude fizički aktivan. Dovoljno je da dnevno hoda ili šeta s psima i to je već dobar početak opuštanja i pražnjenja glave.
Osobno sam sportski tip koji voli većinu sportova. Pošto živim petstotinjak metara od Parka prirode Medvednica, to mi omogućava da sam sa svoja dva psa vrlo često u šumi ili na obližnjem proplanku… Današnji moji ispušni ventili su, među ostalim, košarka, stolni tenis, trčanje i teretana. Generalno sve ono sto me opušta i što mi pomaže da izbacim negativnu energiju iz svog organizma te se istinski regeneriram. Sve te aktivnosti pokušavam uklopiti i u sadržaja cijele moje obitelji i to me čini izrazito sretnim i zadovoljnim čovjekom.
Tekst: Ivana Rora