Damir Jugo hrvatski je teoretičar i praktičar odnosa s javnošću, dekan i profesor te „srce“ Veleučilišta Edward Bernays. Utjecajan, pristupačan i zanimljiv, od djetinjstva pokazuje interes za dodatnim radom i poslovima vezanim za odnose s javnošću, što ga dovodi do titule najmlađeg dekana u Hrvatskoj. U nastavku saznajte nešto više o privatnom i poslovnom životu omiljenog dekana te što misli o našem projektu „BEConnected“ na kojem smo vrijedno radili posljednjih dva mjeseca.
Osim titula i javnog života u kojeg imamo uvid, tko je zapravo Damir Jugo?
Kada malo bolje razmislim, prije svega Damir Jugo je roditelj dvoje male djece. Osim posla, briga za djecu je ono što mi je najvažnije i ono što me ispunjava. U današnje vrijeme, kada smo svi više na poslu nego kod kuće, svaku sekundu pokušavam odvojiti za obitelj. Odgajati dijete kao roditelj znači pratiti djetetov razvoj i odgajati ga emocionalno i s užitkom.
Koje su to vrijednosti koje su Vam usadili roditelji, a oblikovalo Vas je u osobu kakva ste danas?
Ja sam svojim roditeljima neizmjerno zahvalan zbog toga što me nisu previše razmazili, a u isto vrijeme bavili su se sa mnom. Gledajući sebe, roditelji su mi omogućili bezbrižno djetinjstvo, ali su me naučili da se u nekim životnim situacijama moram pobrinuti sam za sebe. Kao dijete nisam imao deset igračaka. Imao sam ih onoliko koliko je trebalo, dok kao srednjoškolac nisam imao beskonačan budžet za izlaske, kupovinu i odjeću, nego sam imao dovoljno koliko mi je trebalo. Ako sam pak htio više od toga, roditelji su mi sugerirali da sam zaradim novac dodatnim poslovima za vrijeme srednje škole i studija. Oni su mi dali kvalitetan temelj, a u isto vrijeme su mi pokazali da sam za sve rezultate odgovoran samo ja.
Koje karakteristike su vam pomogle da sa samo 29 godina postanete najmlađi dekan u Hrvatskoj?
Karakteristika koja mi je pomogla da postanem najmlađi dekan u Hrvatskoj je upornost. Uz upornost, to što sam bio mlad je bila moja velika prednost. Tada, kad djeca nisu bila prisutna u mom životu, nisam radio razliku između poslovnog i privatnog vremena. Za sebe ne mislim da sam bolji i sposobniji od drugih, ali upornost i prekovremeni rad je rezultirao pozitivnim stvarima kao što je titula najmlađeg dekana u Hrvatskoj.
Javnosti šaljete sliku ozbiljnog poslovnog čovjeka. Što je to najluđe što ste napravili u životu?
Nakon dosta razmišljanja, mogu vam reći kako je zapravo najluđa stvar koju sam u životu napravio, odvažio se biti dekan jedne visokoobrazovne ustanove s 29 godina. Osnivači Bernaysa učinili su veliku gestu povjerenja kad su procijenili da mogu voditi jedan tako zahtjevan projekt, ali iz današnje perspektive vidim da sam bio vrlo hrabar kad sam se odvažio na takav korak i vjerojatno bi mi s današnjim iskustvom trebalo puno više promišljanja da se odvažim na tako nešto. Ovome bih dodao, da se razumijemo - naravno da sam u životu radio svakakve gluposti koje nikako ne bih ponavljao, ali ako se stvarno osvrnem unazad i dobro razmislim, mislim da ovo zaslužuje da bude izdvojeno.
Pitanje se vodi pretpostavkom da ste dnevno uključeni u mnoštvo poslovnih aktivnosti, kako uspijevate odvojiti privatan i poslovni život?
Ako radimo osam, devet sati dnevno, čak i kada ne želimo svoje poslovne probleme dovoditi doma, nekada je to nužno jer je to dio našeg života. Obitelj osjeti neke probleme koje donosimo s posla, ali na nama je odgovornost da oni to osjete što manje. Prava formula za ravnotežu između privatnog i poslovnog je da vikende posvetimo obitelji. To treba biti vrijeme koje odvajamo samo za njih i bilo bi poželjno da ne bude prekinuto poslovnim pozivima i odlaskom na sastanke.
S ovim razgovorom završavamo projekt na kojem smo radili dva mjeseca. Pretpostavljam da ste pratili naš rad pa nas zanima koji intervju vas se najviše dojmio te kako bi čitav rad, kao posljednji sugovornik i glava Institucije, zaključili s par riječi?
Naravno da jesam! Stranicu pratim od prvog dana i oduševljen sam već i samom idejom, ali još i više s načinom i kvalitetom njezine realizacije. Moram priznati da je i meni bilo zanimljivo pročitati intervjue i saznati neke detalje o djelatnicima koje nisam imao prilike prije saznati. Izdvojiti naravno neću nikoga jer je moja uloga baš svakog člana Bernaysovog tima učiniti jednako važnim, ali moram reći da mi se jako svidjelo kako ste upravo vi studenti prikazali naše djelatnike. Uživao sam prateći kako se ovaj projekt razvijao!
Tekst: Lučana Kandžija