Helga Draženović, za studente poznatija kao „teta Helga iz referade“ obavlja dužnost stručne suradnice u studentskoj referadi na Veleučilištu Edward Bernays. Njezina uloga često je biti poveznica između studenata i fakulteta pa je tu za svaki upit, nejasnoću ili izazov koji studenti mogu imati tijekom studiranja. U ovom intervjuu, htjeli smo saznati malo više o teti Helgi, te o njenom životu unutar i izvan Bernaysa.
Za početak zanima nas koji Vam je najdraži dio posla na Bernaysu i iz kojeg razloga? Uz to, ima li nešto što biste mijenjali, makar to bili samo toplija kava ili udobniji stolac?
Na Bernaysu sam od prvog dana i mogu se pohvaliti da sam upravo ja upisala prvu studenticu. Rad s ljudima je uvijek bio izazov u svim poslovima koje sam do sada radila, ali rad s mladim ljudima odnosno studentima me posebno ispunjava. Ne bih ništa mijenjala.
Tijekom vašeg rada na Bernaysu, postoji li neko sjećanje ili događaj kojeg se baš posebno sjećate i ako da, možete li nam reći malo više o tom iskustvu?
Svakako mi je u sjećanju prva promocija na kojoj su bili studenti prve generacije. Vidjeti te sretne i nasmijane ljude i istovremeno se prisjetiti njihovih znatiželjnih, pomalo uplašenih lica pri upisu na Bernays ostalo mi je u lijepom sjećanju . Od tada smo imali još tri promocije, no ona prva ima posebno mjesto u mojim sjećanjima.
Kada biste imali svoj kolegij na Bernaysu, kako bi se on zvao i o čemu biste nas učili? Također vjerujete li da biste bili strogi ili ipak studentima tu i tamo gledali kroz prste?
A joooj, teško mi je odgovoriti na ovo pitanje jer nikad nisam razmišljala u tom smjeru. Teško da bih mogla išta predavati studentima, još manje biti stroga kad sam poznata po tome da svima izlazim u susret i pomažem koliko god mogu i to studenti znaju. Ja sam ipak ”teta iz Referade” i to je ono što želim biti i dalje. Iskreno se nadam da me studenti doživljavaju kao ”dobru tetu” iako ne mogu uvijek udovoljiti svim zahtjevima.
A sada malo o vašem životu izvan Bernaysa. Imate li neki hobi za koji možda većina nas ne zna?
Nemam neki poseban hobi osim što obožavam životinje i šetam svako jutro remetskom šumom sa svojom ljubimicom Arjom. Arja je udomljeni pas mješanac koja je u moj život unijela radost kao i prethodna dva psa. Jako volim sport i kao majka troje sportaša već
deset godina, a možda i malo više sve vikende provodim u dvoranama diljem Hrvatske, a često putujem i na turnire u inozemstvo. Mislim da je malo gradova u Hrvatskoj u kojima ne znam gdje se nalazi glavna dvorana, a da me pitate gdje su muzeji, dobri restorani i sl. to već ne bih znala odgovoriti.
I za kraj, ako biste mogli dati samo jedan savjet trenutnim ili budućim studentima, koji bi to savjet bio i zašto?
Studentima mogu dati savjet koji im vjerojatno i roditelji govore, a to je da budu uporni, marljivi, završe studij i da uživaju u onome što rade. Teško je to sada njima shvatiti, ali studentski život je najljepše doba i njega se svi rado sjećaju.
Tekst: Leon Križ
Comments