Katarina Leko diplomirana je novinarka s iskustvom u tiskanom, radijskom i agencijskom novinarstvu, karijeru u odnosima s javnošću započela je u agenciji Spona komunikacije, a u gotovo deset godina rada u Manjguri prošla je put od savjetnice do ravnateljice zadužene za vođenje poslovanja agencije, od strateškog savjetovanja klijenata do prodaje i promidžbe, upravljanja sustavom agencijske edukacije i podizanja kompetencija te ljudskim potencijalima. Zahvaljujući dugogodišnjem savjetničkom radu u različitim industrijama, Katarina ima bogato iskustvo u strateškom savjetovanju pojedinaca, organizacija i korporacija, upravljanju reputacijom i kriznom menadžmentu, korporativnim odnosima s javnošću, izgradnji brendova i potrošačkom PR-u.
Teško je baviti se agencijskim poslovanjem, a ne poznavati Vas. Taj tempo koji ponekad „ubija“ doveo Vas je na glas „zmaja“ u vašem poslu. Što Vas je navelo da agencijsko poslovanje zamijenite dolaskom na Bernays?
Prvo se moram nasmijati jer, iz moje perspektive, to izgleda malo manje zmajski, a malo više rudarski i vjerujem da bi se mnogi kolege iz agencija, osobito rukovoditelji, složili. Agencijski posao odlučila sam napustiti prije gotovo dvije godine i od tada, pored strateškog komunikacijskog i poslovnog savjetovanja, sve više se bavim edukacijom i mentorstvom, a sve manje klasičnim PR poslovima. S Bernaysom surađujem odavno, nekoć kao agencija - partner za studentsku praksu, potom kao gost predavač i upravo to mi se jako svidjelo, čitav koncept studija, a posebice odnos prema studentima i njihovim talentima. Od prvog pitanja postavljenog samoj sebi – kako mladim ljudima bez ikakvih radnih iskustava u struci približiti, recimo, temu kriznog komuniciranja i učiniti je zanimljivom - pa sve do danas, drži me edukatorski entuzijazam. Volim pronalaziti nove načine prijenosa znanja i primjenjivati "storytelling" tehnike, vidjeti probuđeni interes za neko područje ili strast za ovaj posao. Kroz Bernays Consulting imam prostora raditi, konzultantski i predavački dio posla pa se tako poklopilo da u jednom radnom mjestu objedinim više svojih strasti.
Iz prve ruke nam možete reći što studenti trebaju znati kada dolaze u agenciju? Recimo tri „hinta“ koja će im olakšati taj iskorak i nudi li se to na Bernaysu?
Agencije su izvrsne škole za brušenje znanja, vještina i profesionalnog stava, uvijek prve u prepoznavanju i primjeni trendova u struci i uvijek nekako najviše interdisciplinarne u pristupu poslu. Važno je biti otvoren i za one poslove, koji se u prvi mah ne čine ni najzanimljivijima ni osobito poučnima – na njima se također treniraju vještine, ali i uče vrijedne lekcije o važnosti svake uloge u timu. Treba tražiti jasne upute i povratne informacije, gledati u njima priliku za poboljšanje umjesto kritike, biti beskrajno znatiželjan te jako odgovoran prema preuzetim zadacima, timu i klijentima. Struktura programa na Bernaysu takav pristup struci i radnoj kulturi itekako podržava, tko god želi znati kako nešto iz teorije zaista funkcionira u stvarnosti – može to otkriti već na nastavi, ali i iskusiti kroz praksu koja ne nedostaje. Nema bolje situacije od one kada studenti postavljaju pitanja i pokazuju interes, a ovdje profesori doista ne žale za vremenom ni trudom za cjelovite i jasne odgovore potkrijepljene primjerima i istinskim iskustvom.
Katarina Leko privatno je majka dvije djevojke, kako se to majčinstvo spojilo sa ovakvom karijerom, što na to kažu Vaše cure?
Teško da je itko uspješan i ostvaren na poslovnom i privatnom planu, a da putem nije imao i nešto sreće. Moja sreća i sreća mojih kćeri je to što imam divnu obitelj, koja je mojoj karijeri davala tihu i postojanu podršku tako, što nisam morala brinuti o tome kako su mi djeca dok ja (prekovremeno) radim – znala sam da su u sjajnim rukama i kad mene nema cijeli dan. No, isto tako, znala sam kako mamu nitko ne može nadomjestiti i često sam žalila što nemam sposobnost biti na barem dva mjesta istovremeno. Činjenica je da sam kao majka male djece sasvim sigurno bila manje prisutna na događajima gdje se upoznaju važni ljudi i događaju važne stvari, za razliku od muških kolega. Ali sam se baš zato, dok radim, trudila biti maksimalno efikasna, fokusirana i produktivna – znala sam da me doma čekaju najdraže osobice kojima je sam koncept čekanja neshvatljiv i bolan. To se pokazalo presudnim za moj rast i napredak: fokus, želja i jasno posloženi prioriteti.
Izvan posla bavite se s puno zanimljivih stvari. Koji hobi ipak ima prvo mjesto ili gdje se tu uklapa i ljubav prema Hercegovini?
Stalno sam u pokretu i najviše volim biti vani, među odjećom preferiram onu za prirodu umjesto kombinacija za gradsku špicu, a među vozilima ona koja dobro podnose "off road" okruženje. Zadnjih nekoliko godina bavim se kombinacijom fitnesa i latinoameričkih plesova, što je moja stara ljubav iz studentskih dana, ali da moram odabrati samo jednu aktivnost do kraja života, to bi ipak bilo istraživanje planina. Vučem korijene iz Hercegovine, pa iako sam zagrebačko dijete, zaljubljeno u svoj grad i još preciznije – u svoj kvart, jako volim taj kraj. Svaki put se iznova divim zapanjujućoj ljepoti prirode, srčanosti ljudi, inatljivosti života i karaktera, kakva se viđa uglavnom u krajevima gdje egzistencija nikad kroz povijest nije bila jednostavna, a o sigurnosti se moglo samo maštati.
Tekst: Ivana Rora
Comments