Mirna Kozina mnogim studentima nije poznata jer ne sudjeluje u izvođenju nastave. Ipak, Mirna je primjer da postoji cijela mašinerija ljudi koji su zaslužni za funkcioniranje jedne institucije kao što je Veleučilište Edward Bernays. Mirna je dio Bernaysove administracije i desna je ruka našem Dekanu jer obnaša funkciju stručne suradnice u Uredu dekana. Kako bi predstavili i one koji nisu nužno u direknom kontaktu sa studentima, ali vrijedno rade kako bi sve štimalo, izabrali smo Mirnu. Zanimljiva i radišna osoba kroz sljedećih nekoliko pitanja će nam predstaviti svoju funkciju na Bernaysu, ali i dati uvid u svoje slobodno vrijeme i hobije. U nastavku intervjua upoznajte Mirnu.
S obzirom da niste predavač studenti nemaju previše prilike upoznati Vas i Vaš rad. Kako biste im se predstavili i objasnili koja je Vaša funkcija te koliko dugo je obnašate?
Istina, nemam toliko priliku upoznati studente jer sam na Bernaysu stručna suradnica u Uredu dekana. Moj opis posla je zapravo posve jednostavan – pomažem kome god treba. Bila to administracija, podrška dekanatu s čime god, pomoć sa snimanjem PR odjelu, pružanje dobrodošlice svakom gostu Bernaysa, pomoć pri organizaciji evenata i ostalo, a sve to radim već nešto više od godinu dana.
Što Vam se najviše sviđa u poslu?
Ono što bih htjela istaknuti kao najdraže definitivno je povezanost našeg kolektiva. Malo nas je i svakodnevno surađujemo, tako da već imamo osjećaj kao da smo obitelj. Isto tako, vrlo sam zahvalna na tome što su, otkad sam došla, svi veoma pristupačni i voljni pomoći te dati savjet svaki put kada mi je potrebno.
Imate li kakav hobi, ako imate koji je i koliko često se bavite s njim?
Nikada nisam bila sportski tip, najbliže tome je bilo praćenje sporta na televiziji! Ipak kako sam odrasla na selu oduvijek obožavam odlazak u prirodu. U Slavoniji je to bio odlazak u šumu i na rijeku sa psom, a otkad živim u Zagrebu trudim se svaki vikend otići prošetati bez nekakvog strogog plana i programa te istraživati neki dio prirode u gradu i okolici. Nema mi ništa draže od mira i bijega od gradske buke i užurbanosti.
Koji Vam je najdraži film, hrana te najdraže mjesto koje ste posjetili i zašto baš to?
Uvijek i zauvijek Harry Potter! Odrasla sam uz te filmove i minimalno dvaput godišnje napravim maraton. Svaki put zapravo nađem nešto novo što me intrigira i što me natjera da se još više zaljubim u cijelu tu priču.
Što se tiče hrane, teško je za izdvojiti. No, ako baš moram, rekla bih piletina u umaku od pistacija s batatom ili tjestenina s kozicama.
Najdraže mjesto koje sam posjetila i kojem se često vraćam je Park šuma Jankovac. Kao mlađu brat me tamo odveo na izlet pa je to postalo posebno mjesto za naš zajednički bijeg od realnosti.
S čime bi se bavili da ne radite ovaj posao na faksu?
Teško za reći pošto nisam osoba koja takve stvari planira. Možda bih to trebala promijeniti, ali volim da sve nekako ide prirodnim tokom. Da ne radim ovdje, vjerojatno bih radila nešto uz Jadransku obalu pošto obožavam more, ili bih se, kao što i sada radim, nagovarala da upišem faks!
Koja vas rečenica ili citat najbolje opisuju?
Eh, prvo što mi pada na pamet iz nekog razloga je stih „Music is the answer“ iz istoimene pjesme izvođačice Celeda. Glazba i ova pjesma općenito je nešto što me uvijek izvuče iz lošeg raspoloženja i definitivno se slažem da su dobar ritam i veseli tonovi rješenje svega.
Tekst: Kristijan Kapural