Ovom smo prilikom ugostili profesoricu Interkulturalne komunikacije Sofiu van der Vegt. Sofia je magistrica Europskih studija s bogatim iskustvom u političkom savjetovanju i predavanju te obučavanju soft skillsa. Predavanja svestrane profesorice uvijek su zabavna i interaktivna, profesorica je izrazito vješta u stvaranju radne atmosfere, a izvanrednim komunikacijskim vještina lako uključuje studente u razgovor pa čak i na engleskom jeziku!
Vaše je radno iskustvo diljem Europe izrazito zanimljivo, ali možete li nam reći nešto više o svojim korijenima i gdje ste sve živjeli?
Moja je majka Mađarica koja je odrasla u Austriji, dok je moj otac Nijemac tako da u svoj identitet ubrajam tri različite nacionalne kulture. Moji su korijeni i mađarski i austrijski, a dakako i njemački, s obzirom da moj otac dolazi iz Njemačke. Rođena sam u Bavariji, većinu djetinjstva provela sam u Njemačkoj i Belgiji. Srednju sam školu pohađala u SAD-u, dok sam fakultet završila u Švicarskoj. Tokom života živjela sam i u Mađarskoj i Sjevernoj Njemačkoj, živjela sam u Beču, a pola sam godine živjela i u Hrvatskoj.
Što vam se najviše sviđa po pitanju hrvatske kulture, a što najmanje?
U Hrvatskoj mi se najviše sviđaju prirodne ljepote i životni stil, fantastična hrana, fantastična vina. Možda nešto što mi nije najdraže jest kultura pušenja - ljudi još uvijek puno puše i pušenje je prihvaćeno u zatvorenim prostorima. To je možda jedino što mi se baš ne sviđa. Ah, da! I još nešto, ne sviđa mi se hrvatski sustav naplate cestarina! Bilo bi puno jednostavnije da postoje vinjete, nego ovaj sistem u kojem se treba svako malo zaustavljati da bi se platila cestarina. To nije baš praktično.
Pijete li kavu kao Hrvatica ili kao Mađarica?
Ako mislite da li često idem u kafiće, svaki dan odem u kafić! Moj dan započinje kavom i uvijek odvojim vremena za jutarnje ispijanje kave. Ljudi koji me znaju, znaju da mogu puno pričati, ali najčešće pijem jutarnju kavu sama u tišini jer si tada isplaniram dan. Možemo reći da kavu pijem skoro kao Hrvatica… Kultura kave je nešto što zaista jako volim, ispijala ju sama ili u društvu.
Koje vam je omiljeno hrvatsko jelo i kuhate li uopće?
Obožavam vašu ribu i morske plodove! Moje omiljeno jelo, još dok sam živjela u Hrvatskoj, bio je rižoto sa škampima. I ono što još jako volim su hrvatska vina, stvarno imate fantastična crna vina.
Volim kuhati inače. Najčešće kuham iz ljubavi, iako naravno nekad kuham i iz obveze. Ne jedem puno mesa, a trudim se kuhati zdrave obroke s time da volim kupovati organske proizvode sa tržnice i općenito namirnice iz kvalitetnih izvora, kao i kvalitetan kruh. Trudim se izbjegavati brzu hranu, slatkiše i slatke napitke. Nekad provedemo vikende u kuhinji, radimo zdrave domaće obroke i poslastice, a i moja djeca se sve više uključuju u kuhinju što me jako veseli. Težimo jesti domaću hranu, mislim da je domaća hrana puno bolja, a sviđa mi se što moja djeca radije dođu doma jesti nego što žele otići u McDonald's.
Kako provodite svoje slobodno vrijeme, imate li neke hobije?
Nekad sam davno igrala tenis i plivala. Sada se uglavnom bavim pilatesom i jogom, ali ne onoliko koliko bih možda htjela. Najaktivnije sam se ipak bavila sportom dok sam studirala jer mi je tad to bilo jako važno. Moram naglasiti da je sport uvijek u mom životu bio prisutan rekreativno, a ne natjecateljski.
Isto tako, često pripremam večere za svoje prijatelje što obožavam. Često ugošćujemo umjetnike, pisce, političare i razne intelektualce za koje sama kuham, što zna biti izazovno, ali mislim da se isplati radi divne domaće atmosfere.
Kako usklađujete work-life balance i koliko vam je on važan?
Majka sam troje djece, tako da je jedan veliki dio mog života bio posvećen djeci, a i još je. Nikad ne bih voljela imati posao koji bi me primorao da zanemarim svoju djecu i da se drugi moraju brinuti o njima zato što ja nisam prisutna. Što god da sam radila u prošlosti, a i što radim sada, uvijek je bilo dovoljno fleksibilno da mi omogućuje da radim u vrijeme koje želim i iz mjesta koje želim. U tom smislu što se tiče work-life balancea, imam osjećaj da radim cijelo vrijeme, ali sam barem uvijek prisutna i dostupna svojoj djeci.
Rekla bih da je ovo dosta zahtjevno pitanje. Mislim da se work-life balance treba redefinirati u raznim razdobljima u životu pojedinca i pronaći nove načine kako da se postigne optimalna ravnoteža.
Tekst: Mateja Radovčić
Comentarios